Mnogi se u zadnje vrijeme odlučuju za cjelogodišnje gume umjesto da početkom zimske sezone stavljaju na svoje vozilo zimske gume, a početkom ljetne sezone ljetne gume. Prilikom donošenja takve odluke solidan broj istih ne vodi računa o nekoliko činjenica. Štoviše, neki se isključivo vode financijskom računicom da će svake godine uštedjeti na troškovima montaže i balansiranja guma, koji za četiri gume iznose u prosjeku 200 kuna.

Kako bi donijeli pravu odluku u ovom kontekstu, potrebno je u obzir uzeti određene čimbenike. Kao prvo, za cjelogodišnje gume trebali bi se odlučiti samo oni koji se svojim vozilom većinom voze po gradu. Zašto je tome tako? Podrazumijeva se da se u vangradskoj vožnji vozilo kreće većom brzinom nego kad s njim prometujete u gradu. Kad se vozite brže, veća je vjerojatnost da ćete se naći u malo riskantnijim situacijama u kojima gume utječu na upravljivost vozila. U takvim će situacijama vaš  automobil ljeti reagirati lošije s cjelogodišnjim gumama nego s ljetnim gumama, a zimi lošije nego s pravim zimskim gumama. Druga se stvar odnosi na trošenje guma. Ljeti se cjelogodišnje gume na vrućem asfaltu troše brže nego ljetne gume, a zimi na hladnoj i smrznutoj podlozi brže gube svoje performanse nego zimske gume. Sukladno tome, vlasnici cjelogodišnjih guma trebali bi svoja vozila držati u garaži jer iste gube svoje performanse i samim oslanjanjem na ekstremnu podlogu (užaren ili smrznut asfalt). Konačno, kod odabira cjelogodišnjih guma valjalo bi obratiti pažnju na kvalitetu guma. S jedne strane, jeftine gume imaju još više nedostataka u cjelogodišnjoj niši. S druge strane, potrebno je znati da prave cjelogodišnje gume moraju na sebi imati oznaku M+S (mud plus snow) i oznaku ''pahuljica na planini''.  Ako to nemaju, postoji šansa da nećete proći na tehničkom pregledu.

Zaključimo, ovim člankom ne želimo potencijalne kupce odvratiti od kupnje cjelogodišnjih guma. Želja nam je isključivo upoznati ih s nekim činjenicama o kojima bi trebalo povesti računa kod izbora odgovarajućih pneumatika.